I snažne žene plaču – i to je u redu
Obriši suze! Sutra je novi dan
Alarm mi je pun podsjetnika ( ortodont, kazalište, frizura, cure večera), kalendar ispunjen sastancima, ekran oblijepljen post itima.
Imam osjećaj da moje tijelo konstantno vibrira i da ga prožima energija koja se stapa s frekvencijom pulsirajućeg grada, beskonačnim listama obveza, očekivanja i moranja. Vibrira na frekvenciji koja će se, kad najmanje očekujem, preliti i nezaustavljivo preplaviti i odnijeti točke kontrole koje daju iluziju da je sve ok.
U tebi je neka ogromna energija koju moraš pustiti van inače će te pojesti’, rekla mi je svojedobno naša vanjska suradnica, divna žena, čija je smirujuća osobnost doživjela sraz s mojom titrajućom energijom.
I duboko svjesna što mi je rekla i iako osjećam da moj um viče zaustavi se, umiri um, uspori… Tjeram dalje.
U foldere svoje mentalne mape predanošću prave organizatorice sortiram zadatke : kuća, posao djeca, ja, on, mi, frendice, edukacije, kazalište, vrijeme za sebe…
Puno ih je i iako ih želim posložiti i svaki dan odraditi sve zadatke s to do liste, dajući se sto posto svima, dan se ponekad pretvori u šestosatni sastanak na poslu, drugi pak u jurnjavu od manikera, frizera pa do kazališta, treći u automatizirano obavljanje zadataka, izvana nasmijana i sređena dok mi unutarnji glas govori da ovako više ne mogu i da moram nešto mijenjati.
Neki dan sam se prije spavanja namazala gelom za tuširanje misleći da je mlijeko za tijelo. Malo čudna tekstura, al mislim si možda im je ovo nova linija pa zato ima prozirnu teksturu. (razmišljam sigurno sada imam i one šljokice i posebni glow) A i lijepo miriše.
Svojedobno sam na posao otišla s naopako obučenom haljinom.
Neki dan sam djeci servirala polusirove faširance, a ni bolonjez nije ispao puno ukusnije ( jestivo je tješim se).
Tražim odgovore kako sve optimalno posložiti, koji su prioriteti, kako ne pregorjeti. Slušam podcaste o smislu, o komunikaciji, o mentalnim poteškoćama novog doba i starog…
Slušam druge žene koje vode iste bitke, biti uspješne na poslu, biti dobre mame, supruge, prijateljice, kćeri.
Kažu mi neki da sam blaga. U zadnje vrijeme sve češće to čujem.
Pusti svoj autoritet van
Reci ne
Više se zauzmi za sebe.
Odite svi u pizdu materinu i prenesite to svima. Vičem iż svega glasa s očima punim suza.
Suze teku i u parkiću u koji sam došla vidjeti nećake.
‘Teta zašto plačeš’?, pita me ona zabrinuto.
‘Upalo mi je nešto u oko’, brzo se snalazim.
‘Ali suze ti teku’, ne odustaje.
‘Bit će sve dobro’, kažem joj.
U ponedjeljak opet stavljam masku i tjeram dalje.
Ali duboko u sebi znam.
‘Moje unutarnje kazalište, vješti glumac prilagođen različitim društveno skrojenim arenama’ polako se priprema odbaciti sve maske, ograničenja i norme…
Zašutio je da bi vrisnuo na najjače.